Svečana akademija povodom obilježavanja Svjetskog dana nastavnika
“Prosvjetni radnik… Nije to tek tako…samo neko zanimanje. To je poziv koji je potpun samo ako mu se srcem odazovete i ako ste spremni biti to što jeste. Biti nastavnik je jedan od najljepših i najplemenitijih poziva, ali i velika odgovornost. Posao nastavnika ne znači samo biti stručnjak u nekoj oblasti i izvršavati zadatke. Biti dobar nastavnik znači dati dio sebe i predati se poslu srcem i ljubavlju. Biti strpljiv i mnogo puta umjesto riječi uzdahnuti i sakriti suze, jer vi morate u svakom trenutku biti podrška i oslonac. Ponekad je teško. Morate pogledati jedno krhko biće u oči u kojima vidite strah od neizvjesnosti i reći: “Može bolje, nažalost sada nije za prolaz.” Ali već sljedeći put obradujete se jer možete reći: “Da, uspio si, odlično si uradio zadatak!”
Mnogi vašu odmjerenost shvate kao bezosjećajnost. A ne znaju da u sebi vrištite jer vas peku suze djeteta koje se nada ozdravljenju majke. Govorite: “Bit će sve dobro, a znate da neće.”
Ovo su teška vremena puna izazova sa prosvjetne radnike. Žongliramo između privatnih problema i nezadovoljstva zbog podcjenjivanja ove profesije, često smo Don Kihoti u borbi sa vjetrenjačama. Pa ipak, u učionicu se vraćamo sa osmijehom, velikim, širokim, najljepšim… I dobijemo za to blagoslov od djece. I srce je puno.
Izabrali smo težak put, ali i najljepši i najhumaniji zadatak stavili sebi kao amajliju oko vrata. Danas, sutra… za cijeli život.”
Riječi su ovo profesorice Tanje Avdić kojima je započela Svečana akademija povodom obilježavanja Svjetskog dana nastavnika u organizaciji Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja F BiH, Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH, Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, te Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK-a, održana u petak 04.10.2024. godine u Bihaću.
Čule su se riječi zahvalnosti onima koji s puno strasti i predanosti podučavaju i inspirišu nove generacije. Program su uljepšali učenici i profesori Umjetničke škole Nusret Keskin- Braco iz Bihaća. Prikazan je isječak filma “Pucajte, ja i sad držim čas” novinarke Arijane Saračević-Helać, koja je ovaj film posvetila svim prosvjetnim radnicima koji su u ratu učinili sve da naša djeca ne postanu “izgubljena generacija”. U ime organizatora ove Svečane akademije nagrađena je zahvalnicom za prepoznavanje važnosti uloge nastavnika u društvu.
Koliko prosvjetni radnici mogu i znaju, ali i kakav je njihov položaj danas, pokazala je i profesorica Senada Šahić, govoreći stihove svoje pjesme “Titraji ugušenog glasa”
Ja sam Esma,
profesorica
I 33000 minuta
provedem s vašom djecom.
Ne držim mobitel i
ne gledam TV dok govore.
Slušam.
Slušam ih i kad su tužna
i izgubljena i ljuta,
na roditelje,
na cijeli svijet.
I zbunjena i uplašena
ponekad i gladna i postiđena.
I pored svega toga izmišljam
načine da upletem nove priče u
njihove mikrokosmose.
Ja sam Esma
i znam, i bez da sam pitala
sve što se u vašoj kući događa.
Kad ste dobili otkaz,
kad vam je umro muž,
kad ste se razveli od žene,
kad ste saznali da ste jako
bolesni.
Znam za smrti, neimaštinu,
bahatost, neodgojenost,
neimanje vremena.
Neimanje vremena…
I zalijevam sve ono
čime ste nahranili svoje dijete.
Zalijevam ljubavlju,
strpljenjem i nadom
Ja sam Esma.
Ona koja šeta protestnu šetnju
proseći svoja prava
od onih koji ne čuju i ne vide.
Obezvrijeđena i ušutkana.
Vozim stari auto
i nemam vlastiti stan.
Na konkurs se prijavljujem
svake godine.
I bojim se imati djecu
da ne budu robovi
vaše milosti.
