Dan SSVOONK-a BiH
Sindikat srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture Bosne i Hercegovine 30.-og maja je proslavio 34.-i rođendan. Imamo 162 sindikalne organizacije, koje djeluju u osam kantonalnih organizacija u oblastima srednjeg, visokog obrazovanja, nauke i kulture i preko 6 500 članova.
Iz godine u godinu se suočavamo sa novim izazovima koje pokušavamo riješiti. Ubrzo nakon osnivanja dočekao nas je rat u kojem su obrazovanje i kultura davali smisao životu u godinama kada je besmisao ratovanja dominirao. Obrazovanje je davalo nadu mladim ljudima da će doći bolja budućnost u kojoj će oni imati važnu ulogu, a da bi je mogli što bolje „odigrati“, moraju biti obrazovani. Kultura je brisala granice stvarnosti pomažući ljudima da, bar nakratko, odlutaju u neki bolji svijet. U godinama poslije rata prebrodili smo nedostatak svega što nam je bilo potrebno za rad. Nismo imali prostore, škole su radile u tri smjene, predstave su odigravane u neadekvatnim prostorijama, nauke kao da i nije bilo, nismo imali osnovna sredstva za rad, ali smo imali entuzijazam i volju i, što je najbitnije, nadu da će doći bolja vremena. I radili smo na stvaranju tih boljih vremena. Onda je došla pandemija u kojoj smo se suočili sa problemima organiziranja nastave i posebnim uslovima rada u ustanovama kulture. Danas se suočavamo sa problemom nedostatka učenika i studenata uzrokovanim padom nataliteta i alarmantnim iseljavanjem radno sposobnog stanovništva, kao i nedostatkom kadra, kako u školama i fakultetima, tako i u ustanovama nauke i kulture. Kako zadržati ljude koje ovo društvo ne cijeni dovoljno i kada je njihov rad potplaćen? Mi znamo da njihov odlazak urušava kvalitet obrazovanja i kulture, da ljudi koji se bave naukom odlaze tamo gdje imaju bolje uslove za svoj rad i da se time urušava država. Ali oni koji direktno utiču na naša prava i koji bi mogli popraviti položaj uposlenih u ustanovama nauke, kulture i obrazovnim ustanovama, nažalost, to ne shvataju. Uz sve to, suočeni smo sa enormnim rastom cijena, što iziskuje neprekidno djelovanje i pregovore kojima bismo izborili povećanje plaća koje bi moglo pratiti inflaciju.
Iako se teorijski sindikat zalaže samo za prava i interese radnika koji su uključeni u sindikat, te za njegovo djelovanje plaćaju sindikalnu članarinu, sindikat se zbog nedorečenosti zakonodavne regulative u praksi de facto zalaže za prava svih radnika, dakle i onih koji nisu u njega učlanjeni. Na taj način sindikat kolektivnim pregovaranjem i sindikalnim akcijama, štiti i jača prava svih radnika, a ne samo članova, koji uplatama sindikalnih članarina omogućavaju djelovanje sindikata. Dakle, i radnici koji nisu članovi sindikata uživaju prava za koja se sindikat izborio za svoje članove, iako oni ničim nisu pomogli njegov rad. Suprotno od navedenog smatra se diskriminacijom. S druge strane, najveći kritičari sindikata i djelovanja njegovih predstavnika su upravo oni koji nisu njegovi članovi. Taj stav da će se dobiti svako pravo koje sindikat izbori bez obzira da li ste član ili niste, nezahvalnost i kritika svega što se sindikalnim pregovaranjem i akcijama ostvari, osipa naše članstvo i to je problem kojem se ozbiljno moramo posvetiti. Kako? Moramo se posvetiti ozbiljnom radu koji se odnosi na informisanje, interaktivan rad, kampanje i kontakte sa članstvom. To su osnove za postizanje željenog cilja.
Pored svih nabrojanih poteškoća s kojima smo se suočavali ili se suočavamo, tu je i onaj koji je najopasniji, a to je nejedinstvo unutar sindikata. Razara nas politika, interesi, ego, što slabi snagu sindikata, a to odgovara samo vlastima, i umanjuje mogućnost djelovanja i borbe za radnička prava. Ovo je možda najopasniji problem, jer energiju koja nam je potrebna za sindikalnu borbu slabi i usmjerava je na neki drugi kolosjek, ne prema poslodavcima nego prema nama samima.
Ovaj dan je dan kada treba da slavimo – svoje postojanje, uspjehe i prava koja smo u ove 34 godine postigli, ali je i dan kada moramo jasno zauzeti stav da moramo zbiti svoje redove, moramo biti jedinstveni i sindikalnu energiju usmjeriti na borbu za bolja prava članstva, a ne na borbu unutar vlastitih redova. Ako je borba unutar vlastitih redova, neka to bude znanjem i odlučnošću da budemo bolji jedni od drugih i da biramo one koji će biti najbolji.
Snaga sindikata se mjeri u broju njegovih članova, političkoj i finansijskoj nezavisnosti. Samo nezavisni i samostalni sindikati angažovani za interese svojih članova mogu ostvariti zadate ciljeve. Sindikati trebaju sarađivati, podržavati se, na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou. Što je naša sindikalna porodica veća, to je veća i naša snaga.
Sindikalna borba za pravednije uslove rada je borba za pravednije i bolje društvo i ta borba, kao i solidarnost, koja je osnovni princip sindikalizma, su nam danas potrebni kao i bilo kada ranije u historiji.
Poštovane kolegice i kolege,
s nadom da ćete danas odavde ponijeti dobru energiju, da ste od naših predavača čuli i naučili kvalitetne i korisne stvari, te da ćete u svojim sredinama širiti tu energiju i ta znanja, čestitam vam naš dan sa dvije želje. Prva ne zavisi samo od nas. To je želja da obrazovanje, nauka i kultura najzad dobiju zasluženo mjesto u našem društvu. Ostvarenje druge je u našim rukama. To je želja da naš Sindikat krasi snaga, solidarnost i sloga, što jedino može dovesti do ostvarenja naših ciljeva.
SRETAN VAM DAN SSVOONK-a BiH!
Predsjednica
Edina Čomić
